Pre neki dan sam upao u depresiju.
Pad je bio dug.
Na koncu pada ugledah tačku koja me morila.
Zatim ugledah kojakekvijeh Čudesa bele boje.
Plašio sam se jedno vreme,
Zatim je došla Elektronska albino Veverica i rekla mi da se ne Plašim i da ne budem Veverica.
Od tog trenutka ja sam prestao da se plašim i da budem Veverica.
Zatim sam video kako Vlasti odvode Elektronsku albino Vevericu u sobu za ispitivanje.
Dugo su je tukli Mokrim granama Baboab drveta,ali Veverica ništa nije priznala.
Zatim sam kroz staklo video da je Veverica nestala.
Upitao sam Rumunskog Pantomimičara koji je radio na isleđivanju:
-Gde je nestala Elektronska albino Veverica?-
a on mi odgovori Ženskim glasom tirkizne boje:
-pala u depresiju!-
na to sam ja uzviknuo:
-pa zar ima još da se pada?-
a on me upita:
-...koji si stepen Etanola?-
-7.-rekoh
-Pa ti ni ne ispunjavaš uslov za dublju analizu pada-
-Onda bi bilo najBolje da krenem nazad-
-Bolje bi ti bilo MomČe..ovde je teško upasti u još dublju depresiju..ako nisi vodenog karaktera u izobilju..nego hajde ti ustanovi nove postulate i obnovi gradivo..pa se vrati dogodine kad ferementišeš deduktivizam..možda tada uspeš-
-Tako ću i učiniti-rekoh Rumunskom Pantomimičaru koga su od milošte zvali OdMilošte.
U tom trenu mi na Um padne sjajna misao u vidu jednonogog Jelena zelenih rogova,te ja,zaćuđujuće lako,
ispravih svoj napaćeni organizam..Ispravljajući svoje telo,svatih da sam upao u Depresiju dimenzija 2 metera kubna,te me,na trenutak,obuze nesavladiv smeh i ja uskliknuh:
-GEOMETRI SEVAJ- iskačući iz jame prepune žadnog pesimizma.
Tako sam,pre neki dan,posle upada u Depresiju iz Nj izašao.
Pad je bio dug.
Na koncu pada ugledah tačku koja me morila.
Zatim ugledah kojakekvijeh Čudesa bele boje.
Plašio sam se jedno vreme,
Zatim je došla Elektronska albino Veverica i rekla mi da se ne Plašim i da ne budem Veverica.
Od tog trenutka ja sam prestao da se plašim i da budem Veverica.
Zatim sam video kako Vlasti odvode Elektronsku albino Vevericu u sobu za ispitivanje.
Dugo su je tukli Mokrim granama Baboab drveta,ali Veverica ništa nije priznala.
Zatim sam kroz staklo video da je Veverica nestala.
Upitao sam Rumunskog Pantomimičara koji je radio na isleđivanju:
-Gde je nestala Elektronska albino Veverica?-
a on mi odgovori Ženskim glasom tirkizne boje:
-pala u depresiju!-
na to sam ja uzviknuo:
-pa zar ima još da se pada?-
a on me upita:
-...koji si stepen Etanola?-
-7.-rekoh
-Pa ti ni ne ispunjavaš uslov za dublju analizu pada-
-Onda bi bilo najBolje da krenem nazad-
-Bolje bi ti bilo MomČe..ovde je teško upasti u još dublju depresiju..ako nisi vodenog karaktera u izobilju..nego hajde ti ustanovi nove postulate i obnovi gradivo..pa se vrati dogodine kad ferementišeš deduktivizam..možda tada uspeš-
-Tako ću i učiniti-rekoh Rumunskom Pantomimičaru koga su od milošte zvali OdMilošte.
U tom trenu mi na Um padne sjajna misao u vidu jednonogog Jelena zelenih rogova,te ja,zaćuđujuće lako,
ispravih svoj napaćeni organizam..Ispravljajući svoje telo,svatih da sam upao u Depresiju dimenzija 2 metera kubna,te me,na trenutak,obuze nesavladiv smeh i ja uskliknuh:
-GEOMETRI SEVAJ- iskačući iz jame prepune žadnog pesimizma.
Tako sam,pre neki dan,posle upada u Depresiju iz Nj izašao.
No comments:
Post a Comment