Friday, November 29, 2013

347 PESAMA U ZNAK PAŽNJE...

Nikad nisam probao

prezrelu Japansku Jabuku
gramzivost
Jermensku Paprat
greh mladosti
Lučenje
Aorist pre vremena
Iskonski Strah
Stariju ženu
Gaspaćo sa pomorandžinom korom
i
da Uspem
Nikada nisam probao


Danas sam

Pronašao inspiraciju
i vratio je pravom vlasniku
držao sebe za reč
kretao se pravolinijski
otvorio čakru
rezonovao asimetriju
hedonistički psovao
bio gladan zavisnosti
i žedan tišine


HEJ!!!

Čujem da ti je život mio
i da se kazuješ u reči
Čujem i kako si dobio
deprimirajući kondilom
od Kestenovog drveta
Čujem da ti dobro ide
ali da ti loše još bolje
Čujem i da te slušaju
kada ne govoriš
Čujem
ali nemam šta da kažem
na to
Bivši prijatelju


DETETU U MENI

Detetu u meni
nije zabavno
stalno pokušavam
da udovoljim
detetu u meni
ali drugi
detetu u meni
brane
da bude dete u meni
te ono podiže bedem
u meni
i ja detetu u meni
doturam hranu
i misli
da oni ne saznaju
detetu u meni
dajem život
da ne postane
ono što ja postah
dete u meni


KONSTANTA

kreću se u tačci
ne pomerajući organizme
svi ih vidimo
ali i niko
neki ih bodre
neki ih gađaju staklom
oni se i dalje u tačci kreću
ne menjajući svoju konstantu
i brzinu svog rezonovanja
na nama je da istrajemo
i na njima
i na ovima što staklom gađaju
i na ovima što ih bodre
i na konstanti
u krugu

KAKO SAM LIZAO

Osmehivala se i uzdisala
i ispoljavala emociju
dugo se smejala potom
i nadala se povratku
no ja se nisam vraćao
na staro
već sam uzvikivao
-Zaustavite Daske koje život znače-
ali bejahše kasno
za zaustavljanje
one otidoše
ne okrenuvši se
proklete da ste
Daske koje život značite


U AORISTU

Bejah inspirisan
mogućnošću
da ću jednom
možda uspeti
da uspem
te se latih
prozaične poezije
i satiričnog tona
i oformih
više lica u meni samome
podelih im uloge
napisah didaskaliju
te im rekoh:
Na vama je sada
i oni uzeše primat
i delove moje
te se ja ništa ne pitah
u Aoristu


CINICI,MELANHOLICI,HIPOKRITI,TACITI I ONORE DE BALZAK

Vrućim kestenjem napadoh
uličnog Naratora
te ga slomih
mišlju svojom
i argumentom
oteh mu odeždu
lanac i hranu
i poslah ga kao pismo majci onomad
greškom u tundru
da nađe istinitost
u rečima koje ga deklarišu
on pognute glave
zahvali mi
i pokaza Organ Vida
te ja tek tu shvatih
da medveđu uslugu mu učinih
slanjem u Bestežinsko stanje



No comments:

Post a Comment