Romanov se nije plašio zmajeva.
Romanov je znao da zmajevi ne postoje.
Romanov se nije plašio zmajeva čak ni kada ih je viđao po uglovima.
Romanov se plašio samo straha i zarđalih rendeta za muskatni orah.
Od svih strahova Romanov se najviše plašio finalnog straha.
Jednog dana Romanov odluči da pomazi zmaja koji je sedeo u trećem uglu.
Romanov pruži svoju desnu ruku ka Zmaju,no zmaj se hitro okrenu i odgrize mu telo,
ostavljajući mu samo levu ruku za pisanje stihova u desetercu.
-Tako sam i mislio!-reče Romanov i nastavi da piša u bunar razumeći život u potpunosti
Romanov je znao da zmajevi ne postoje.
Romanov se nije plašio zmajeva čak ni kada ih je viđao po uglovima.
Romanov se plašio samo straha i zarđalih rendeta za muskatni orah.
Od svih strahova Romanov se najviše plašio finalnog straha.
Jednog dana Romanov odluči da pomazi zmaja koji je sedeo u trećem uglu.
Romanov pruži svoju desnu ruku ka Zmaju,no zmaj se hitro okrenu i odgrize mu telo,
ostavljajući mu samo levu ruku za pisanje stihova u desetercu.
-Tako sam i mislio!-reče Romanov i nastavi da piša u bunar razumeći život u potpunosti

