TAČKA 1.
U dijalogu Rabina Hvaloviča i Juraja Križiča,koji nije rabin no stolar,otkrivamo lepotu rađanja
-Rabine recite mi koja je debljina 9. sloja daske od Baboab drveta?-
-37 cm-
-Koliko je teška?-
-3,8 kilograma-
-Ocena sloja Daske od Baobab drveta?-
-5-
-Hvala Vam Rabine Hvaloviču-
-Ne zahvaljuj mi no obriši smolne suze 9.sloja daske Baobab-
-Hoću-
TAČKA 2.
U poslednjoj rečenici Monologa Rembranta Stovalskog kibernetičara iz Smolska,čitalac se upoznaje sa neophodnošću učenja
-...i zaroniše u dubine Fjorentinske i nađoše se u istini iz koje je valjalo pobeći što pre,ali bez hvalospeva i ukradenih loptica za golf.Težak je i mučan udeo u provokaciji,ali mi ne osestismo taj upliv misli i progovorismo bez reči.Zatim nas upitaše o rodu našemu i slami,ali mi nemasmo odgovor.TU BI KRAJ NAŠ JER NEZANANJEM UOBLIČISMO NOVU FORMU I TEKTONSKI POMERISMO VEZIVNO TKIVO GOVORKANJA.-
TAČKA 3.
U kratkoj pesmi Kire Fjorda albino pčelara,nalazi se sve što je potrebno znati o ljubavi
UKRAS
IZneo sam ukras
na hladan vazduh
sada je ukras hladan
a vazduh lep
i sočan
kao nakvašena knjiga
bez korica
hleba
Napred u Krajnost
TAČKA 4.
Povezivanjem neparnih reči iz dijaloga nepoznata autora
životni besmisao dobija svoj smisao:
-Bolje bi bilo da krenemo-
-ali već smo stigli-
-Nismo još unutra-
-rekli su da sačekamo napolju i da time odamo počast-
-ali telo je unutra-
-pa i mi smo telo?-
-jesmo ali to još nije sigurno-
-sigurno je-
-od kada?-
-Od kad su nam odsekli glavu-
-jesu li?-
-jesu..još onog dana-
-onda bolje da sačekamo-
-to i ja mislim-
-čime?-
-telom-
-podgejmo gulaš-
-volim da umočim-
-i ja-
-i ja-
-ko si ti?-
-ko si ti?-
-prvi sam pitao-
-ali ja sam prvi na cilj stigao-
-onda čestitam-
-hvala-
TAČKA 5.
.
TAČKA 6.
O Smrti iz kazivanja po GAFERU sinu ROKAROVOM ocu Bogova
I stvorismo vreme da brže odu,ali oni ne odlaziše no nađoše način da opstanu.I mi se uplašismo za naše opstanke i držasmo se u kolektivnoj svesti sve dok oni ne razumeše da božansko može biti njihovo i napadoše naše utočište i mi shvatismo da moramo se poistovećivati i evoluirasmo u nešto više što je jače bilo od samih nas u jednu tačku u kojoj je sve,a sve je ništa...ali oni i dalje opstajaše i u smrti i u životu i u nastavljanju.
U dijalogu Rabina Hvaloviča i Juraja Križiča,koji nije rabin no stolar,otkrivamo lepotu rađanja
-Rabine recite mi koja je debljina 9. sloja daske od Baboab drveta?-
-37 cm-
-Koliko je teška?-
-3,8 kilograma-
-Ocena sloja Daske od Baobab drveta?-
-5-
-Hvala Vam Rabine Hvaloviču-
-Ne zahvaljuj mi no obriši smolne suze 9.sloja daske Baobab-
-Hoću-
TAČKA 2.
U poslednjoj rečenici Monologa Rembranta Stovalskog kibernetičara iz Smolska,čitalac se upoznaje sa neophodnošću učenja
-...i zaroniše u dubine Fjorentinske i nađoše se u istini iz koje je valjalo pobeći što pre,ali bez hvalospeva i ukradenih loptica za golf.Težak je i mučan udeo u provokaciji,ali mi ne osestismo taj upliv misli i progovorismo bez reči.Zatim nas upitaše o rodu našemu i slami,ali mi nemasmo odgovor.TU BI KRAJ NAŠ JER NEZANANJEM UOBLIČISMO NOVU FORMU I TEKTONSKI POMERISMO VEZIVNO TKIVO GOVORKANJA.-
TAČKA 3.
U kratkoj pesmi Kire Fjorda albino pčelara,nalazi se sve što je potrebno znati o ljubavi
UKRAS
IZneo sam ukras
na hladan vazduh
sada je ukras hladan
a vazduh lep
i sočan
kao nakvašena knjiga
bez korica
hleba
Napred u Krajnost
TAČKA 4.
Povezivanjem neparnih reči iz dijaloga nepoznata autora
životni besmisao dobija svoj smisao:
-Bolje bi bilo da krenemo-
-ali već smo stigli-
-Nismo još unutra-
-rekli su da sačekamo napolju i da time odamo počast-
-ali telo je unutra-
-pa i mi smo telo?-
-jesmo ali to još nije sigurno-
-sigurno je-
-od kada?-
-Od kad su nam odsekli glavu-
-jesu li?-
-jesu..još onog dana-
-onda bolje da sačekamo-
-to i ja mislim-
-čime?-
-telom-
-podgejmo gulaš-
-volim da umočim-
-i ja-
-i ja-
-ko si ti?-
-ko si ti?-
-prvi sam pitao-
-ali ja sam prvi na cilj stigao-
-onda čestitam-
-hvala-
TAČKA 5.
.
TAČKA 6.
O Smrti iz kazivanja po GAFERU sinu ROKAROVOM ocu Bogova
I stvorismo vreme da brže odu,ali oni ne odlaziše no nađoše način da opstanu.I mi se uplašismo za naše opstanke i držasmo se u kolektivnoj svesti sve dok oni ne razumeše da božansko može biti njihovo i napadoše naše utočište i mi shvatismo da moramo se poistovećivati i evoluirasmo u nešto više što je jače bilo od samih nas u jednu tačku u kojoj je sve,a sve je ništa...ali oni i dalje opstajaše i u smrti i u životu i u nastavljanju.